Mišjim koracima
Kada je svojim koracima moja mala lagano zasvirala po Glazbenom mostu u Virovitici pomislio sam da se to samo ljubav smješka dok sam je gledao. Smješkala se Slavonija.
Možete lagati i krasti od naroda, potjerati odavdje ustrašene, ali trideset godina je malo vremena da dovršite genocid u zemlji i izbrišete Hrvatsku. Pogledajte kroz prozor, Slavonija se smješka, jer uskoro ćete kroz taj prozor izletjeti i neće vas se ni spomenuti iz srama zbog kleptokracije koju ste gnojili. Nova generacija zna kako se pravi demokracija.
Već se vidi više od ljupkog prizora na Glazbenom mostu. Ostali su ovdje žilavi, rade u Slatini, imaju opet kruh na stolu u Đurđenovcu, postavili su zdraviju upravu u Gradini, izlaze na izbore i žele promjenu posvuda. Ljudi ne sanjaju o Europi, naši ljudi će Europi ponosno dati Slavoniju i Dalmaciju u obitelj civiliziranih.
U Osijeku i još nekim mjestima marljivo jure električnim romobilima koje solidarno uzimaju / ostavljaju na putu do fakulteta i zanatskih radionica. Uči se, radi da bude bolje. Dijeljenje bicikala za ići na posao? Naravno, za svakoga tko treba po gradu, isto kao i izvrsna car-sharing usluga s električnim automobilima. Shvaćamo da za zapošljavanje trebamo ugasiti korumpirane medije s vašim lažima i suočiti se s izazovima.
“Otac i sin” je naziv nove skulpture u Slavonskom Brodu. Fascinantna je to metafora našeg duha. Ogromna grana izgleda kao da će tresnuti i otpasti, ali zdrava je, drži se. Nitko nije posjekao granu, jer je živa, i umjesto da neki majstori postave običan stup, briljantno je napravljena skulptura dobre statike, prizor starije generacije kako podiže novu generaciju da svi zajedno nose stari teret. To je Slavonija. To je Hrvatska. Dobro pogledajte, a onda dobro pogledajte u sebe i u generaciju kojoj trebate predati ovu zemlju.
Mišjim koracima. Jel znate zbog čega ste vi danas na ovome svijetu? Trenutačno radna teorija je da su u jednom od masovnih izumiranja dinosauri krepali zbog meteora i posljedica koje su umrtvile više od 90% života na Zemlji. Sisavci su, navodno, u to vrijeme bili poput voluharice. Mišjim koracima su kopali, hranili se, razmnožavali i popunili kopno, potom neki i u more. Iz generacije u generaciju evo i nas. Iz kataklizme mišjim koracima novi svijet.
Ni sto godina ratovanja, pandemija, diktatora, političkih kleptomana, krvoločnih ekstremista, licemjera, bankara, pokvarenih pravnika, nije satrlo ljude. Samo izgleda kao da smo na rubu izumiranja. Ali uvijek će biti jedna ljudska vrsta koja će njegovati univerzalne vrijednosti, one zbog kojih postojimo, zbog kojih se podržavamo.
